kandidírati (se)

gl. dvov. prijel. prez. 1. l. jd. kandìdīrām, 3. l. mn. kandidírajū, imp. kandìdīrāj, aor. kandidírah, imperf. kandìdīrāh, prid. r. kandidírao, prid. t. kandìdīrān predložiti/predlagati koga za kandidata

kàndža

im. ž. G kàndžē; mn. N kàndže, G kándžā/kàndžī zool. v. pandža ♦ biti (naći se) u čijim kandžama (pandžama), usp. pandža

kànistar

im. m. G kànistra, I kànistrom; mn. N kànistri, G kànistārā veća plastična posuda za prenošenje tekućine

kániti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. kȃnīm, 3. l. mn. kȃ, imp. káni, aor. kánih, imperf. kȃnjāh, prid. r. kánio imati nakanu, namjeru što učiniti [Kanim ići u kino.]; sin. misliti, namjeravati

kànōn

im. m. G kanóna; mn. N kanóni, G kanónā 1. pravilo ili norma za koje područje znanja i djelovanja ili za koje umjetničko razdoblje 2. rel. propisi i odredbe koje u nekoj kršćanskoj vjeroispovijesti imaju opću i zakonodavnu vrijednost 3. glazb. višeglasno glazbeno djelo u kojemu drugi glas s određenim zakašnjenjem imitira melodiju prvoga glasa

kànonīk

im. m. G kànonīka, V kȁnonīče; mn. N kànonīci, G kànonīkā rel. svećenik koji je član kaptola i živi uz katedralu

kanonizácija

im. ž. G kanonizácijē čin kojim se krštena, preminula i kreposna osoba službeno proglašava svetom

kànōnskī

prid. G kànōnskōg(a); ž. kànōnskā, s. kànōnskō koji se odnosi na kanon

kánta

im. ž. G kántē; mn. N kánte, G kántā/kántī 1. veća limena ili plastična ovalna posuda [~ za vodu; ~ za smeće] 2. pren. količina čega koja stane u istoimenu posudu [~ vode]

kantáta

im. ž. G kantátē; mn. N kantáte, G kantátā glazb. velika skladba za soliste, ansamble i zborove uz pratnju instrumenata

kantína

im. ž. G kantínē; mn. N kantíne, G kantínā prostor u školama, tvornicama, ustanovama i sl. u kojemu se poslužuje jednostavno jelo i piće

kàntōn

im. m. G kantóna; mn. N kantóni, G kantónā administrativno-teritorijalna jedinica u nekim zemljama

kànū

im. m. G kanùa, DL kanùu; mn. N kanùi, G kanúā 1. čamac sjevernoameričkih Indijanaca koji se pokreće kratkim veslom 2. sp. a. čamac u kojemu se vesla klečeći b. jd. sportska disciplina, veslanje u istoimenim čamcima

kanùist

im. m. G kanùista, V kanùistu; mn. N kanùisti, G kanùīstā osoba koja se bavi veslanjem u kanuu

kanùistica

im. ž. G kanùisticē; mn. N kanùistice, G kanùistīcā žena koja se bavi veslanjem u kanuu

kanùističin

prid. G kanùističina; ž. kanùističina, s. kanùističino koji pripada kanuistici

kȁnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. kȁ, 3. l. mn. kȁ, aor. 3. l. jd. kȁ, prid. r. kànuo poet. v. kapnuti

kànjōn

im. m. G kanjóna; mn. N kanjóni, G kanjónā zem. duga, duboka i uska stjenovita riječna dolina s visokim i strmim stranama

kȁo

čest. 1. izriče usporedbu, sličnost čega s čim [čvrst ~ čelik] 2. uvodi čiju moguću funkciju ili moguću funkciju čega [čitanje ~ zabava] 3. izriče govoriteljevu nesigurnost ili sumnju u kakvu osobinu osobe o kojoj govori ili u svojstvo onoga o čemu govori [On je ~ dobar.; On se ~ ljuti.; Kuća je ~ temeljito građena]

kaòlīn

im. m. G kaolína kem. bijela glina koja se upotrebljava u keramici i medicini

kȁos

im. m. G kȁosa stanje u kojemu nema nikakva reda ni pravila, velika zbrka

kaòtičan

prid. G kaòtična; odr. kaòtičnī, G kaòtičnōg(a); ž. kaòtična, s. kaòtično; komp. kaotìčnijī koji je u neredu, u kojemu ne postoji red, sustav i sklad [kaotičini odnosi]; sin. nesređen; ant. sređen

kȃp

im. ž. G kȃpi, L kápi, I kȃplju/kȃpi; mn. N kȃpi, G kápī, DLI kápima 1. veoma mala količina tekućine izdužena okruglasta oblika [~ vode; ~ ulja; ~ vina]; sin. kaplja 2. mn. v. kapljice pod kapljica  moždana ~ razg. v. moždani udar pod udar; srčana ~ razg. v. srčani udar pod udar ♦ čuvati (paziti, nositi itd.) kao ~ (malo) vode na dlanu postupati nježno (brižno, s ljubavlju); čuvati kao najveću dragocjenost; do zadnje (posljednje) kapi krvi do kraja, do smrti, zauvijek; ~ u moru neznatna količina, sitno i nevažno

kȁpa

im. ž. G kȁ; mn. N kȁpe, G kȃ odjevni predmet kojim se pokriva glava, pokrivalo za glavu [~ sa štitnikom; staviti kapu]  korijenova ~ bot. zaštitni sloj stanica koji prekriva vrh korijena ♦ davati (dijeliti i sl.) šakom i kapom, usp. šaka; puna je komu ~ koga, čega dosta je komu koga, čega, dosadio (dozlogrdio) je komu tko, dosadilo (dozlogrdilo) je komu što; skinuti kapu komu odati komu priznanje; iskazati poštovanje (divljenje) komu

kapacìtēt

im. m. G kapacitéta; mn. N kapacitéti, G kapacitétā 1. količina proizvoda koju može proizvesti stroj, pogon, tvornica itd. 2. tjelesna i duhovna sposobnost pojedinca  električni ~ fiz. sposobnost električnoga vodiča ili kondenzatora da pri određenome naponu primi određenu količinu električnoga naboja, mjeri se faradima

kápak

im. m. G kàpka; mn. N kȁpci, G kȃpākā 1. anat. pokretljivi nabor kože koji štiti oči; sin. vjeđa poet. 2. drveno ili kovinsko krilo s vanjske strane prozora

kàpāljka

im. ž. G kàpāljkē, DL kàpāljci; mn. N kàpāljke, G kàpāljkā/kàpāljkī staklena cjevčica s gumenim dijelom na jednome kraju koja služi za precizno uzimanje kapi ♦ davati komu što na kapaljku davati (odobravati) komu što veoma oskudno (škrto)

kȁpānje

im. s. G kȁpānja 1. padanje ili curenje u obliku kapljica 2. primjenjivanje kapljica

kȁpati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. kȁpām/kȁpljēm, 3. l. mn. kȁpajū/kȁpljū, imp. kȁpāj/kȁplji, aor. kȁpah, imperf. kȁpāh, prid. r. kȁpao, prid. t. kȁpān 1. neprijel. padati ili curiti u obliku kapljica 2. prijel. primjenjivati kapljice [~ kapi u oko]; vidski paranjak: kapnuti

kȁpavac

im. m. G kȁpāvca med. zarazna spolna bolest koja se očituje gnojnom upalom mokraćne cijevi, maternice i jajnika; sin. (gonoreja, triper)

kàpela

im. ž. G kàpelē; mn. N kàpele, G kȁpēlā mala crkva ili izdvojeni prostor za molitvu i službu Božju [bolnička ~]

kapèlān

im. m. G kapelána, V kȁpelāne; mn. N kapeláni, G kapelánā rel. svećenik koji obavlja službu u bolnici, vojsci ili ženskome samostanu, pomoćnik je župniku

kapèlānskī

prid. G kapèlānskōg(a); ž. kapèlānskā, s. kapèlānskō koji se odnosi na kapelane

kàpelica

im. ž. G kàpelicē; mn. N kàpelice, G kàpelīcā um. mala kapela

kapètān

im. m. G kapetána, V kȁpetāne; mn. N kapetáni, G kapetánā vojn. 1. jd. viši časnički čin u ratnoj mornarici [~ bojnoga broda] 2. osoba s istoimenim činom

kapetànica

im. ž. G kapetànicē; mn. N kapetànice, G kapetànīcā vojn. žena s činom kapetana

kapetàničin

prid. G kapetàničina; ž. kapetàničina, s. kapetàničino koji pripada kapetanici

kapetànija

im. ž. G kapetànijē; mn. N kapetànije, G kapetànījā 1. ured lučkoga kapetana, pomorski ured [lučka ~] 2. pov. upravno područje pod vlašću nasljednoga kapetana za vrijeme turske vladavine u Bosni

kapilára

im. ž. G kapilárē; mn. N kapiláre, G kapilárā anat. najtanja krvna žila koja povezuje arterije i vene i prenosi kisik i hranjive tvari u pojedine dijelove tijela

kapilárnōst

im. ž. G kapilárnosti, I kapilárnošću/kapilárnosti svojstvo kapljevine da u tankim cijevima ima višu ili nižu razinu nego u širokima

kapìtāl

im. m. G kapitála 1. gosp. jedan od triju čimbenika proizvodnje (uz zemlju i rad) koji čini (uz novac) dobra koja se upotrebljavaju u proizvodnji drugih dobara ili materijalna vrijednost koju vlasnik ulaže u nove poslove koji mu donose dobit 2. pren. nematerijalne vrijednosti koje pojedinac ili društvo ima i kojima se mogu stvarati nova bogatstva

kapitàlist

im. m. G kapitàlista, V kapitàlistu; mn. N kapitàlisti, G kapitàlīstā imućna osoba, poduzetnik koji ulaže kapital u koji posao

kapitàlistica

im. ž. G kapitàlisticē; mn. N kapitàlistice, G kapitàlistīcā imućna žena, poduzetnica koja ulaže kapital u koji posao

kapitàlističin

prid. G kapitàlističina; ž. kapitàlističina, s. kapitàlističino koji pripada kapitalistici

kapitalìstičkī

prid. G kapitalìstičkōg(a); ž. kapitalìstičkā, s. kapitalìstičkō koji se odnosi na kapitaliste i kapitalizam

kapitalìzam

im. m. G kapitalìzma pol. društveno-ekonomski sustav koji se zasniva na privatnome vlasništvu, slobodnome poduzetništvu i tržišnome natjecanju kapitala i radne snage

kapìtel

im. m. G kapìtela; mn. N kapìteli, G kapìtēlā grad., lik. glava stupa, gornji istaknuti i često ukrašeni dio stupa koji nosi teret grede, luka ili svoda

kapitulácija

im. ž. G kapitulácijē priznanje poraza u kojemu pothvatu [ratna ~]

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga